Osvrti diplomanata generacije E na četverogodišnju edukaciju iz logoterapije i egzistencijalne analize

Nakon uspješno završene četverogodišnje psihoterapijske izobrazbe iz logoterapije i egzistencijalne analize edukantima generacije E je svečano uručena diploma za zvanje „Logoterapeut“. U nastavku nekoliko kratkih osvrta edukanata na logoterapijsku izobrazbu, na njihovo „putovanje u potrazi za smislom“:

——————————————————————————————————————–

„S obzirom da sam liječnik na specijalizaciji iz onkologije, logoterapija mi je pomogla da unaprijedim komunikaciju s bolesnicima i pružim bolju psihološku podršku svojim bolesnicima. Logoterapijske metode svakodnevno koristim u radu, a posebice u radu s terminalnim bolesnicima koji proživljavaju tešku patnju. Isto tako, s obzirom na posao kojim se bavim logoterapija mi pomaže u prevladavnju stresa i balansiranja između privatnog i poslovnog života. Zahvalna sam što sam imala priliku proći edukaciju iz logoterapije koja me svakako obogatila i oplemenila.“ (Marija)

Edukacija iz logoterapije me obogatila u svakom smislu. Prije svega, novim spoznajama, novim pogledom na svijet u kojem živim, novim pogledom na događaje iz moje prošlosti, ali i na događaje u svakodnevici. Naučila sam tragati za smislom u svakoj situaciji i zauzimati drugačiji stav/stajalište prema nekim bolnim iskustvima. Ono što mi je jednako vrijedno, a što mi je donijela edukacija iz logoterapije, su nova poznanstva, koja su prerasla u prijateljstva. Edukacija iz logoterapije je oaza divnih ljudi, na kojima sam doista zahvalna što su postali, a neki će zasigurno i ostati, dio mog života. Oni su me obogatili svojom iskrenošću, otvorenošću, svojim iskustvima, empatijom tj. prijateljstvom i ljubavlju. Na tome sam iznimno zahvalna. Na edukaciju iz logoterapije gledam kao na veliku vrijednost u mom životu, koja me prvenstveno obogatila, promijenila i na kojoj sam doista zahvalna. Htjela bih se ovim putem zahvaliti profesorici Cvijeti Pahljini na njezinom iznimnom trudu i radu, otvorenosti, majčinskoj brizi koju sam u njoj prepoznala i osjećala, i nesebičnoj ljubavi da na nas prenese svoje znanje i svoje bogato iskustvo. Od srca hvala!“ (Mirela)

S pojmom logoterapije susreo sam se na prvoj godini dodiplomskog studija tijekom kolegija iz Opće psihologije, točnije u zadnjem poglavlju skripte koje je bilo posvećeno psihoterapiji. Nedugo nakon toga sam kupio Franklovu knjigu “Liječnik i duša” koju sam zbog tadašnjeg nerazumijevanja konceptualnih pojmova ubrzo stavio na policu sve do studija Logoterapije. S obzirom da mi je ovo bila treća edukacija u nizu, očekivao sam još znanja, metoda i intervencija za rad. Nakon integrativne koja je bila poprilično ekstenzivna i iskustva s grupnim procesima u početku mi se činilo kao da nedostaje jasna struktura. Ubrzo sam otkrio da to uopće nije tako. Trebalo mi je neko vrijeme da proradim kognitivne interferencije nastale pod utjecajme drugih škola, ali isto tako i da se opustim: shvatio sam da ne trebam dobiti kompletan uvid u funkcioniranje ili ponašanje, kao i sve odgovore na pitanja, među kojima mi se do tada činilo da je najvažnije među njima ZAŠTO i KAKO TO PROMIJENITI? Sjećam se da su me fascinirali modeli terapije u paru – tako jednostavni, a tako funkcionalni. S vremenom, osobito tijekom supervizije uvidio sam kolioko su logoterapijske intervnecnije primjenjive i učinkovite. Pritom osoba vođena sokratovskim dijalogom sama dolazi do uvida, a vlastitim izborom i odgovornošću odlučuje što želi (učiniti, poboljšati ili promijeniti), bez povezivanja situacija koje su OVDJE I SADA s onima tamo i tada, premda se one jasno naslućuju. Rekao bih da je i to još jedna od imanencija logoterapije u odnosu na druge škole. Što sam dobio za sebe? Opustio sam se, prestao s analizama, a to ujedno znači da sam drugome dozvolio njegovu autonomiju, timing za promjenu i autentičnost – da bude to što jest i radi na sebi sukladno vlastitim potrebama. Osim toga, prestao sam se mnogočime opterećivati – činim sve što mogu, a za sve ostalo tu je PRAPOVJERENJE. Kao najznačajnije i najproduktivnije istaknuo bih brojne pozitivne odnose među kojima su mnogi prerasli u prijateljstva, povjerenje i podršku svim svojim logoterapijskim učitelji(ca)ma života te prilike u kojima mogu biti konstrutivan i dati najbolje od sebe, osobito nakon autobiografije kada su mnoge stvari sjele na svoje mjesto (uključujući katalitičke procese PRIHVAĆANJA I OPROSTA, što je još jedno od logoterapijskih ljekovitih sredstava).“ (Petar) 

Studij LOGOTERAPIJE izabrala sam jer je odgovarao mojim shvaćanjima onoga što je važno u psihoterapiji – odgovornost, postojanje smisla života u svim situacijama, duhovna dimenzija čovjeka. Iako sam upisala studij kako bih stekla dodatna znanja, tehnike i metode za rad sa pacijentima, logoterapija mi je pomogla i u privatnom životu da donesem neke poprilično teške odluke nakon čega je moj život krenuo u nekom drugom smjeru. Neka predavanja s početka studija od profesorice Cvijete ostat će trajno urezana u pamćenje kao velike prekretnice u mom životu koje su me potaknule na djelovanje i preuzimanje odgovornosti. Autobiografska godina je bila posebno od velike koristi – osim što sam bolje upoznala bake i djedove i roditelje, bolje sam upoznala i sebe. Logoterapiju koristim u poslu i planiram i dalje posebice u radu s pacijentima koji boluju od teških kroničnih bolesti i svi se redom pitaju kakvog smisla ima takav život. Nadam se da ću im poslužiti kao putokaz u pronalasku tog smisla. (Valentina)