Logoterapija


Viktor E. Frankl, bečki neurolog i psihijatar, je utemeljio logoterapiju kao psihoterapiju koja je usredotočena na smisao, a u kojoj se klijent suočava sa smislom njegova života i usmjerava ga se prema njemu. Osvješćivanje smisla može mnogo pridonijeti čovjekovoj sposobnosti savladavanja životnih prepreka. Logos je grčka riječ za “smisao”, tako da je logoterapija usredotočena na smisao ljudskog postojanja kao i na čovjekovo traganje za smislom. Upravo je ta čovjekova težnja za pronalaskom smisla, njegova volja za smislom, primarna motivacijska snaga. Čovjekov je smisao jedinstven i specifičan – razlikuje se od čovjeka do čovjeka, iz dana u dan, iz sata u sat. Stoga nije važan smisao života općenito već smisao života određenog pojedinca u danom trenutku. Svaka osoba ima svoj specifičan poziv u životu da ispuni konkretan zadatak. 

Svaka zadaća koju život postavlja pojedincu u konkretnoj situaciji, svaki zahtjev koji neka situacija sadrži se u logoterapiji vidi kao temeljna mogućnost oblikovanja vlastitog života i života drugih. Na taj način se realiziraju stvaralačke vrijednosti, doživljajne vrijednosti i vrijednosti stava što rezultira ostvarenjem smisla. U tom pogledu život zahtjeva od čovjeka izrazitu elastičnost, tj. elastično prilagođavanje prilikama koje mu život pruža. Životna zadaća stoga nije negativan teret koji bi čovjek želio izbjeći, već pozitivan izazov i vrijedna prilika za smislen život. Čovjeku je čitav njegov život na raspolaganju kao mnoštvo prilika za ispunjavanje smisla.

Budući da je svaka situacija u životu čovjeku izazov i problem koji mora riješiti, čovjek ne bi trebao pitati što je smisao njegova života, već je on taj kojemu život postavlja pitanje – on životu može odgovoriti jedino odgovarajući za svoj vlastiti život, jedino tako da bude odgovoran. Logoterapija u klijentu pokušava probuditi svijest o njegovoj odgovornosti, nudi mu konkretnu pomoć, ali odgovornost prepušta pacijentu da sam odluči čemu ili komu se smatra odgovornim. Čovjekova sloboda leži upravo u mogućnosti da odgovori na pitanja koja mu postavlja život. 

Pravi smisao čovjek otkriva u svijetu, tj. biti čovjek znači biti usmjeren prema nečemu ili nekomu. Što čovjek više zaboravi sebe, što se više predaje nekom cilju ili nekoj osobi, to je više čovjek i to se više ostvaruje. Tko živi orijentiran prema smislu, rasvjetljuje u sebi najbolje moguće, postaje duševno zdrav, a ako je potrebno, čak može podnijeti nepromjenjivu patnju i pronaći put do ispunjenog života.

Dakle, logoterapija je psihoterapijska metoda liječenja usmjerena na smisao koja klijentu pruža osjećaj identiteta i pripadnosti te smisao postojanja. Život je uvijek smislen čak i kad to tako ne izgleda. Naime život je smislen od početka do kraja i svaku je situaciju moguće učiniti smislenom ili bar smislenijom.