Logoterapija


Viktor E. Frankl, bečki neurolog i psihijatar, utemeljio je logoterapiju kao psihoterapiju koja je usredotočena na smisao, a u kojoj se klijent suočava sa smislom svojega života i usmjerava se prema njemu. Osvještavanje smisla može mnogo pridonijeti čovjekovoj sposobnosti savladavanja životnih prepreka. Logoterapija (grč. logos = smisao) usredotočena je na smisao ljudskog postojanja kao i na čovjekovo traganje za smislom. Upravo je ta čovjekova težnja za pronalaskom smisla, njegova volja za smislom, primarna motivacijska snaga. Čovjekov je smisao jedinstven i specifičan – razlikuje se od čovjeka do čovjeka, iz dana u dan, iz sata u sat. Stoga nije važan smisao života općenito, već smisao života određenog pojedinca u danom trenutku. Svaka osoba u životu ima poziv da ispuni svoj konkretan zadatak. 

Svaka zadaća koju život postavlja pojedincu u konkretnoj situaciji, svaki zahtjev koji neka situacija sadržava, u logoterapiji se vidi kao temeljna mogućnost oblikovanja vlastitog života i života drugih. Na taj način ostvaruju se stvaralačke i doživljajne vrijednosti te vrijednosti stava što rezultira ostvarenjem smisla. U tom pogledu život zahtijeva od čovjeka izrazitu elastičnost, tj. prilagođavanje prilikama koje mu život pruža. Životna zadaća stoga nije negativan teret koji bi čovjek želio izbjeći, već pozitivan izazov i vrijedna prilika za smislen život. Čovjek u svojem životu na raspolaganju ima mnoštvo prilika za ispunjavanje smisla.

Budući da je svaka situacija u životu izazov i problem koji se mora riješiti, čovjek ne bi trebao pitati što je smisao njegova života, već je život taj koji postavlja pitanje – čovjek životu može odgovoriti jedino odgovarajući za svoj vlastiti život, jedino tako da bude odgovoran. Logoterapija u klijentu pokušava probuditi svijest o njegovoj odgovornosti, nudi mu konkretnu pomoć, ali odgovornost prepušta klijentu, da sam odluči komu ili čemu je odgovoran. Čovjekova sloboda leži upravo u mogućnosti da odgovori na pitanja koja mu život postavlja. 

Pravi smisao čovjek otkriva u svijetu, tj. biti čovjek znači biti usmjeren prema nečemu ili nekomu. Što čovjek više zaboravi sebe, što se više predaje nekom cilju ili nekoj osobi, to je više čovjek i to se više ostvaruje. Tko je usmjeren prema smislu, rasvjetljuje u sebi najbolje moguće, postaje duševno zdrav, a ako je potrebno, čak može podnijeti neizbježnu patnju i pronaći put do ispunjenog života.

Dakle, logoterapija je psihoterapijska metoda usmjerena na smisao koja klijentu pruža osjećaj identiteta i pripadnosti te smisao postojanja. Život je uvijek smislen čak i kad to tako ne izgleda. Naime život je smislen od početka do kraja i svaku je situaciju moguće učiniti smislenom ili bar smislenijom.