O nama

Romel Krajačić, prof. psiholog

Diplomirao sam 1996. godine na Filozofskom fakultetu u Zagrebu studij psihologije. Iste godine zapošljavam se u Klinici za psihijatriju Vrapče. Od 2004. godine radim na poslovima psihologa u Zavodu za Forenziku. Stekao sam status kliničkog psihologa. Završio sam edukaciju za stalnog sudskog vještaka iz područja psihologije i prisegnuo 28. listopada 2011. godine. Uključen sam u provođenje psihosocijalnog tretmana za počinitelje prekršajnih i kaznenih djela prema članovima obitelji koja su počinjena pod utjecajem konzumacije psihoaktivnih tvari. Educirao sam se za primjenu različitih psihologijskih tehnika i testova. Dodatno sam se educirao u projektu „Zaštita mentalnog zdravlja u zajednici“. Završio sam i tečaj „Palijativna skrb za hrvatske branitelje“. Sudjelovao sam kao koautor u znanstvenim radovima. Bio sam višekratno mentor vježbenicima te sam sudjelovao u edukacijama studenata.

Završio sam četverogodišnju edukaciju iz logoterapije u Udruzi Logos, pod mentorstvom dr. sc. Cvijete Pahljina, te stekao titulu logoterapeuta. Godine 2021. postao sam i učitelj logoterapije. Stečeno znanje koristim u grupnom i individualnom radu s pacijentima. Također, već nekoliko godina aktivno sudjelujem kao asistent u provođenju logoterapijske edukacije. Smatram da logoterapija omogućava dublje razumijevanje sebe jer promatra čovjeka kroz tri dimenzije. Osim toga, usmjerava pažnju na širu društvenu zajednicu, postavljajući pitanje što još možemo učiniti kao pojedinci kako bismo poboljšali ovaj svijet.

Društvo nije zdravo ali je ozdravljivo. 

V.E. Frankl

Aleksandra Zoe Krušelj

Diplomirani logoterapeut od  2016.god, certificirani učitelj logoterapije od 2021.god. i savjetodavni terapeut priznat od HKPT  2021. godine. Bavim se individualnom psihoterapijom, bračnom i obiteljskom terapijom. Pogotovo mi je kao, odgojitelju, blizak rad s mladima.

Moje učenje i znanje logoterapije počinje 2012. godine i tu dobivam neprocjenjivo znanje o viđenju života kompletno drugim očima. Bolje razumijevanje sebe, gledanje na pogreške i padove kao na priliku za učenje. Viđanje prošlosti je nešto što možemo mijenjati, ali možemo na to gledati  drugim očima i vidjeti zašto nam je dana. Oprost mi daje mir, a zahvalnost me toliko ispunjava ljubavlju, da svaki dan pronalazim nešto na čemu sam zahvalna i moj život tada ima smisla. Bol, smrt i krivica su neizbježni. Čovjek je uvijek pozvan da što bolje iskoristi svaki trenutak i da učini dobar izbor.

Uživam u ulozi mentora i supervizora toliko jer imam priliku svoje znanje i ljubav prenijeti na drugu osobu – kao da sam zasadila biljku i promatram njen razvoj i rast. Tu imam priliku bolje razumjeti druge i njihov potencijal usmjeriti prema njihovim mogućnostima. Ova zadaća me čini ispunjenom i radosnom, tu pronalazim svoj smisao. I sama sam prošla od bolesti i trauma do pobjeda. Logoterapija otkriva kako osnažiti ljude izložene patnji, pomaže otkriti slobodu. Svi smo mi na neki način zatočenici vlastitih misli, a logoterapija nam pokazuje da kao što možemo biti zatočenici, tako možemo biti i oslobođeni svojih misli. Ono najgore na površini izvlači ono najbolje u nama.

 

Kada više nemamo niti jednu mogućnost

promjene situacije- izazvani smo mijenjati sebe.

Viktor E. Frankl

 

 

s. Meri Muše

Završila je Pravni fakultet u Splitu, a svoje obrazovanje nastavila je dodatnim pedagoško-psihološkim usavršavanjem za nastavnike. Također je stekla diplomu učitelja duhovnosti na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Svojom profesijom, koja je usmjerena na pomoć ljudima u potrebi, kontinuirano se posvećuje daljnjem usavršavanju u području psihologije. Pohađala je edukaciju iz realitetne terapije u HURT-u, Udruzi za realitetnu terapiju Republike Hrvatske, od 2004. do 2009. godine, a potom jednogodišnji trening savjetodavnog razgovora u Psihološkom centru TESA. Od 2015. do 2019. godine, pohađa logoterapiju u Logos – Hrvatskoj udruzi za logoterapiju. Trenutno je u završnoj fazi specijalizacije iz propedeutike psihoterapije i teoterapije.

Logoterapija me naučila dubokom razumijevanju ljudske patnje i značaju autotranscendencije, što mi pomaže da bolje podržim klijente u suočavanju s izazovima promjene, preuzimanju odgovornosti za vlastite postupke i pronalaženju smisla u njihovim iskustvima, čak i kada se poruši sve što je u životu „izgrađeno“.

Dobar život moguć je samo tamo gdje uložimo napor u njegovo oblikovanje; sam po sebi nikada se nije dogodio. Stoga me oduševljava rad s edukantima, jer kroz zajedničko istraživanje misterija ljudske prirode shvaćamo da čovjek postaje onoliko velik koliko se autotranscendira i daje drugima. Zahvalna sam što nas je V. Frankl podsjetio na dragocjenu iskru duhovnosti u nama, usmjeravajući nas prema stvarnosti koja otvara put boljoj ljudskosti.

Činjenica je da čovjek u svojoj biti uvijek teži za nečim izvan sebe, što nije on sam – za nečim ili za nekim, za smislom kojega valja ispuniti ili za nekim drugim čovječjim bitkom kojemu se s ljubavlju približavamo.

V. E. Frankl

Barbara Pahljina, dr. med.

Kao liječnica, odlučila sam se dodatno educirati u području psihoterapije kako bih stekla nova znanja i vještine za rad s pacijentima i bolje im pomogla u suočavanju s njihovim problemima. Ubrzo nakon završetka studija medicine, upisala sam edukaciju iz realitetne terapije koju sam pohađala od 2004. do 2007. godine. Kasnije, 2012. godine, otvorila se prilika za pohađanje edukacije iz logoterapije unutar Logos – Hrvatske udruge za logoterapiju, pod vodstvom dr. sc. Cvijete Pahljina, gdje sam bila dio prve generacije polaznika. Već ranije sam se susretala s literaturom dr. Viktora Frankla i prof. Elizabeth Lukas te me je posebno oduševila primjenjivost ovog psihoterapijskog pristupa u svakodnevnom životu i radu. Godinama sam pratila nove generacije kao asistent, svjedočeći kako logoterapija oduševljava sve koji su se odlučili na ovu edukaciju. 2021. godine dobila sam titulu Učitelja logoterapije a iste sam godine osnovala i  Hrvatski centar za logoterapiju – HCLEA gdje sam počela voditi svoju prvu generaciju polaznika uz suradnju drugih asistenata. Nakon smrti svoje majke, nekako sam spontano preuzela vođenje svih generacija, usmjeravajući se dodatno na organizaciju unutar naše institucije. Svaki polaznik predstavlja novo bogatstvo i jedinstvenu životnu priču, a raduje me promatrati kako polaznici polako usvajaju mudrosti iz ove bogate riznice. I sama neprestano otkrivam nove aspekte logoterapije, koja me uvijek iznova oduševljava svojom dubinom i širinom. Logoterapiju primjenjujem i u radu s pacijentima u Psihijatrijskoj bolnici Ormož, gdje sam redovito zaposlena.

 

Misliti na druge uvijek je ljekovito. Time se pokazuje naša ljudska sposobnost da zaboravimo na sebe i u središte svog interesa stavimo drugu osobu. To je najviše što čovjek može kao duhovno biće!

Cvijeta Pahljina